Juli

Drveće u mimohodu Prašina se podigla Moja usta piju vodu Utroba mi uživa Sunce spušta se niz leđa Vrelina me pokriva Podgorica slavi juli Suza je presušila I sad, Ostajem skriven iza zavjesa Vodi me tamo Odakle se ne vraća Ovo su samo dani naših istina Sad nema vrata Na koja ne smijem da zakucam Iznad mene oblak dima Spaljena su brda sva Oko mene nikog nema Ovaj grad je pustinja Oko nogu sve je žuto Drača je preživjela Oko mene nikog nema Podgorica grad je duhova I sad Ostajem skriven iza zavjesa Vodi me tamo Odakle se ne vraća Ovo su samo dani naših istina Sad nema vrata Na koja ne smijem da zakucam