Linija Loma

[Intro] Čujem zvuk čelika koji se savija Kao što se savija kičma radnika Pod teretom tvorničke smjene Pod teretom šutnje i sramote [Verse 1] Stari je došao kući slomljen Opet pije, opet psuje, opet šuti Sisačka željezara zjapi prazna Kao njegove oči kad gleda kroz prozor Jebeni sistem nas melje Dok kapital pleše svoj ples [Verse 2] Djed je preživio rat Da bi otac preživio mir A ja? Ja brojim pukotine U zidovima naše kuće I u očevom srcu Koje kuca u ritmu propale smjene [Bridge] Čuješ li kako metal plače? Kao što plaču generacije Radničke klase, zgnječene Pod čizmom vremena Koje ne prašta slabost [Verse 3] Tvornica je crkla Ali mi i dalje nosimo Njene ožiljke pod kožom Šutnja je najgora bolest Koju smo naslijedili Od očeva koji nisu znali plakati [Verse 4] Svaka pukotina u čeliku Je jedna priča o boli Svaki škripavi zvuk Je krik koji nismo pustili Jer su nas učili da muškarci Moraju biti jaki kao željezo [Outro] Ali i željezo puca Pod dovoljno pritiska I mi pucamo, jedan po jedan U tišini vlastitih soba Dok grad umire A mi s njim