Mehanički Plač [1]

[Intro] Rukavice u prašini, čelik i hrđa Tišina koja reže dublje od noža U napuštenoj tvornici, gdje snovi se lome Pronašao sam dio tebe, stari, u sjeni dome [Verse 1] Sisak željezara, metalni div što spava Tvoje rukavice pričaju priče bez glasa Kožne, istrošene, pune žuljeva i boli Jebeni spomenik vremenu što nas još uvijek lovi [Verse 2] Svaki pokret stroja, kao otkucaj srca tvog Precizno, hladno, bez osjećaja ijednog Nikola mi kaže da smo svi mi isti kurac Radnici bez suza, očevi bez zagrljaja [Chorus] U ritmu čelika, u taktu samoće Gutamo riječi koje nitko čuti neće Mašine grme, brusilice vrište A mi šutimo, k'o da nam je lakše [Verse 3] Gledam te rukavice, vidim tvoje ruke Godine tišine, neizrečene muke Željezara mrtva, ali još uvijek diše Kroz prašinu i sjećanja što bole sve više [Outro] Možda smo trebali pričati, jebiga stari Ali lakše je bilo pustiti strojeve da mare U ovoj tišini, među hrđavim snovima Tvoje rukavice vrište sve ono što nismo znali