Prigušeni Krik

[Intro] Pronašao sam ih u kutiji Prašnjavi svjedoci vremena Čuvari tišine, čuvari boli Tate, što si sve morao čuti? [Verse 1] U zarđaloj kutiji leže Kožne školjke, izlizane od godina Svaka ogrebotina priča priču O danima kad si gutao suze Jer pravi muškarci ne plaču Jebena tvornica te pojela živog [Chorus] Štitnici za uši, štitnici za dušu Blokirali ste zvuk, blokirali ste život Generacije muškaraca u tišini Gase svoje vatre, guše svoje krikove Tvorničke sirene glasnije od srca [Verse 2] Nikola mi je pričao o svom starom Ista priča, isti muk, ista bol Radničke ruke tvrde ko čelik Ali duša meka puca iznutra Mašine tutnje, tutnje A mi postajemo gluhi za sebe [Bridge] Svaki dan si ih stavljao Svaki dan si se udaljavao Od mene, od sebe, od svega U ime preživljavanja U ime dostojanstva Koje smo skupo platili [Verse 3] Viktor kaže da je njegov stari isto Naučio zanat šutnje od svog starog Lanac tišine, lanac boli Prenosimo ga ko alat Iz generacije u generaciju Jebena baština industrijske zone [Outro] Danas ih držim u rukama Tvoje štitnike, tvoju masku I konačno čujem Sve ono što nisi mogao reći Sve ono što nisi znao kako Tišina je najglasniji krik