Rđa Sjećanja

[Intro] Korozija duše, hrđa na lokotu Stojim pred ormarićem u mraku, u znoju i blatu Tvornica spava, ja bdim nad prošlošću Sisak željezara, majka radničke klase [Verse 1] Stari Nikola mi priča priče o tebi Kaže da si bio šutljiv, jak k'o čelik Tvoj ormarić broj 247, zaključan već dvadeset leta Sve što mi je ostalo, jebena hrđava silueta [Chorus] Hrđa jede metal, vrijeme jede sjećanja Šutnja jede dušu, kao kiselina željeza Tata, di si sad kad trebaš biti tu? U praznini ormara tražim istinu [Verse 2] Radnička kartica još visi na žici Tvoja kaciga, rukavice, sve prekriveno prašinom Nikola kaže da si radio prekovremeno Da bi nama bilo bolje, a sad sve zjapi prazninom [Bridge] Željezara stoji k'o kostur u magli Dimnjaci ne dišu, peći ne gore Sve što ostaje su tragovi ruku Na hladnom metalu, memories koje bole [Verse 3] Muškarci ne plaču, tako si me učio A sad gledam tvoju šutnju u hrđi zarobljenu Svaka ogrebotina na ormaru priča priču O danima kad si gutao bol u tišinu [Chorus] Hrđa jede metal, vrijeme jede sjećanja Šutnja jede dušu, kao kiselina željeza Tata, di si sad kad trebaš biti tu? U praznini ormara tražim istinu [Verse 4] Nikola mi daje ključ, ruke mi se tresu Unutra stara marenda, novine iz '89. Fotografija obitelji, izgužvana, izblijedjela Kao da vrijeme nije stalo, samo je teklo u nepovrat [Outro] Zatvaram ormarić, zaključavam prošlost Ali hrđa ostaje, na rukama, u grudima Sisak željezara, groblje radničkih snova Tata, tvoja šutnja još uvijek je najglasnija U ovom gradu mrtvih strojeva i živih rana