Strojevi Bez Milosti

[Intro] Hladan metal, prazne hale Stojim ovdje gdje je stajao moj stari Sisačka željezara, kostur koji šuti Dok prašnjave fotografije držim u ruci [Verse 1] Jebeni papir, skriven među računima Njegov rukopis drhti na žutoj stranici "Oprosti sine" - prve riječi koje vidim Dok mi se želudac pretvara u čelik [Chorus] Između zidova od hrđe Odjekuje tišina sve jače Ovdje gdje je radio trideset godina Sad samo vjetar priča priče [Verse 2] Gledam tvoju sliku iz '89 Plava kuta, ponosan osmijeh, čista laž Već tada si znao, zar ne? Da će sve ovo jednom postati groblje [Bridge] Svaki udarac čekića u mojoj glavi Svaka smjena koju si proveo ovdje Pretvorila se u ožiljak, u brazdu U prokleti teret koji sad ja nosim [Verse 3] Radnička klasa, kažu, ima snagu Ali što kad snaga postane umor? Kad se dimnjaci prestanu dimiti A očevi prestanu kući dolaziti [Chorus] Između zidova od hrđe Odjekuje tišina sve jače Ovdje gdje je radio trideset godina Sad samo vjetar priča priče [Outro] Ostavljam pismo gdje sam ga našao Među prašinom i zaboravom Željezara šuti, ali ja čujem Sve riječi koje nisi mogao reći