Pismo braći

Prije ništa nije bilo kao sada Ista banda, brate, iza istih zgrada Iz istog grada svi smo kao braća I do zadnjeg dana s njima dobar vazda Ulica odgojila nas, stvorila nas šuma S Matejom i Pačom ja se penjao na drva Znali smo mi dobro tko i kada tu nam srlja Ljubav uvijek prva, zadnja opcija je mržnja Da li sjećate se, momci onog jako hladnog srpnja? Kad sam otišo iz grada, od mene ostala je mrlja I onda plač i suza, ja sam dero se iz grla Oko vrata plava krpa, od odrastanja sam žrtva Zašto ja sam moro odrast Zašto dobio je otkaz Njima nisam dao dokaz Oni bili su mi odraz Tri debila, jedan prolaz Jedan grad, moj obraz I kad sam mislio odustat Oni bili su mi iza I nakon godina izvana Vratio se njima svima Ista lica Naše pjesme, naša himna I zvuk mog krika Zamijenio je zvuk tih rima Curi suza Kada vidim braću kako žive A daleko sam od njih Već su prošle četiri 'dine Evo je i peta, evo je i šesta Braća su na vutri I dalje odgaja ih cesta Svaki brat je posto laka meta Srednjak svinji u nos Nož, kazeta I ono staro drvo Na koje smo se penjali Zamijenila je cesta I nekad sretna djeca Postala su smeća Slušam brata kako duva A nekad smo govorili Da ić ćemo na muda Kiša pljuska Brat se naduvo pa se ljulja Crna pluća Mrzi život, brate Sjebala ga kučka I ona klupa na kojoj mi smo sjedili I dalje stoji kuna koju nosili su leptiri Šteta što smo propali, nismo bili sretnici Mislim, jesmo Al' takvi nismo ostali Dobra djeca ali takvi nismo odrasli Dobra djeca ali takvi nismo odrasli Kao klinci ovom ulicom smo hodali Vrijeme kad se nismo bojali Ne znam hoću li vas ikad moći vidjeti opet Samo znajte da ću vas ko braću voljeti I za vas se moliti