Jednom kad odeš

Otvaram oči i u nesklad gledam sa visine Putem kojim idem nikog nema pored mene. Bude se iz blata rastu iz planine Crni drevni divovi zaboravljene zemlje. Jednom kad odeš ostavi metak Da vetar u krv pretvorim. Nove praznine, stare ideje, Gledam sa visine kako odlaziš! Nemušti stvore ti i ne znaš kako su za mozak Tesna vrata Edena i kako je bolje Pustiti ideje vodom da isteku Da slepima ne mute pogled na prazninu! Jednom kad odeš ostavi reči U zidu zapiši smisao Neka me zemlja proguta dole U rupi sam jaču svetlost video! Šta je moral? Zatvaram oči tonem u dubine Hladno je, nikog nema pored mene!