Grob

Ne osjećam više plamen života Samo tišinu, pakao vječan Ne osjećam više glad za životom Obezglavljen, u grobu čekam Zemlja hladna prsa mi drobi Osjećam tišinu i govana smrad Stoljećima spokojan u grobu ležim Trunem, smrdim, od muke režim Iskopanih očiju gledam u bezdan Prizor koji stravom oduzima dah Zubima svojim hrastovinu kidam Zauvjek u grobu, potpuno sam Meso raspadnuto, crvi se tove Gamad što se hrani mrtvima Duboko u grobu, sve je praznina Tama, ništavilo, potpuna tišina Proklet u tom mraku ležim Dosadna je besmrtnost sada to znam Duboko u grobu nepomično ležim Trunem, smrdim, od muke režim Ne osjećam više plamen života Samo tišinu, pakao vječan Ne osjećam više glad za životom Obezglavljen, u grobu čekam Iskopanih očiju gledam u bezdan Prizor koji stravom oduzima dah Zubima svojim hrastovinu kidam Zauvjek u grobu, potpuno sam Meso zagnojeno, crvi se tove Gamad se hrani leševima Kiša hladna dušu mi drobi Ne osječam više za životom glad Obezglavljen, u grobu čekam Prizor koji stravom oduzima dah Zubima svojim hrastovinu kidam Zauvjek u grobu, potpuno sam, sam, sam, sam, sam Iskopanih očiju gledam u bezdan Prizor koji stravom oduzima dah Zubima svojim hrastovinu kidam Zauvjek u grobu, potpuno sam Ne osjećam više plamen života Samo tišinu, pakao vječan Ne osjećam više glad za životom Obezglavljen u grobu čekam