Hibridicus Balcanicus

Pronađoh čudan cvijet, usamljen na livadi I čudih se - tako lijepi cvijet, a usamljen na livadi Oko njega ni korova, a kamoli drugog cvijeća Leluja sam, a okolo muk i pustinja U selo siš`o sam da pitam kakav je to cvijet Jedan seljanin reče mi da hibridan je cvijet Veli: "Tu su se vijeka dva taložila govna" I da je iz govana narasla ta biljka I reče mi da se on drugim cvijećem hranio A kada sve je pojeo, poče jesti meso I od tada u selu tom djece više nema a ni stariji više na livadu ne idu Onda sam pit`o seljaka kako se zove taj cvijet Tu umuknu selo čitavo i krstit` poče se Seljak se jedan približi i šapnu mi na uho Ime to u selu mom reći ne smije niko Onda sam se okrenuo i selo napustio I otiš`o na onu livadu da pogledam još jednom I pred njeg sam kleknuo i zaplak`o Nisi ti cvijete kriv što si iz govana nik`o Hibridicus Balcanicus Što si tako sam? Hibridicus Balcanicus Što si tako sam? Hibridicus Balcanicus Što si tako sam? Hibridicus Balcanicus Što si tako sam? Hibridicus Balcanicus Što si tako sam?