Bedemi

Više ne djelimo isti grad niti istu državu Bedeme u zrak renoviram staru tvrđavu Koju gradim svaki put kad ostanem povrijeđen I večeras sklapam vjeđe zidovima ograđen Sjećaš li se našeg vrta, osto je neobrađen A razlog je neodređen il što sam bio uobražen Al jebiga tako je, ljudi iz života odlaze Godišnja doba prolaze, nove prilike mi dolaze Pukne me veselje pa ne pomišljam na poraze Al valjda je ljudski vidjet nevividne odraze Nevidljve oblake zavezo sam za zapešća Još od začeća, na balkonu prvog zatišja Pratiš li i dalje, dal se uopće kužimo Žrtve kolotečine al bar zajedno kružimo Bolje reći kružili jer tišinu smo odužili I sad od podstanara oba ostala je gluha soba Razbacana roba po podu, greške i zloba A prošli smo štošta od kad pošli smo se roštat Al ovaj put na vratu nož je stvarno bio oštar Neko stoji ti pred vratima, ma to je samo poštar Ti sanjaš moje kucanje, ja sanjam tvoje buncanje I kako da se povežem kad veze su mi pucanje Zbog tebe ne volim ni prigradske vlakove Želim sreću svakome i samo pratim znakove Bedemi, blijede mi Bedemi, blijede mi Bedemi, blijede mi Bedemi, jer to su bedemi