Melankolia

Depresije, je Uspomene nagrizaju mozak pa sam o'šo pisat I bol prolazi čim emocije počnem tiskat Emotivna vlakna, ja patim od opstipacije Dok vodim puste naracije i selfevaluacije Ove kreacije lišavaju najtežih boli Flisajuće rane, ljubavi dodaj malo soli Volim te li, molim? Molim te me voli Izroni kad me ne vidiš, ja još uvijek ronim I muka mi je od ove prenapuhane drame I što od mene mračnije su samo weberove vrane Vrijeme je da stanem, uskoro će svanut Pokušo te ganut al uspio nogu uganut Sad se kao hvatamo za spasonosnu granu Nevrijeme se bliži, sebe žrtvujem za branu Žrtva, šule, smrad, tvoj najdraži sebični gad I tako umrla je ljubav ko Omer kad je sjeo u hlad Melankolija, neodoljiva Melankolija, sad te opija Melankolija, neodoljiva Melankolija, sad te opija Ti si žena iz geta a zavolila si Zagreb Za tebe bi se odvažio oženit, a a zajeb Trebala mi praksa ulaska u srce i gaće Tebi odskočna daska za jače igrače Istrpili smo pljuske, bili smo si uteg Iscrpili resurse, sad svako svojim putem Plutenim čepom začepio sam sjećanja Puknu pa se razliju za vrijeme vijećanja Podijeljenih ličnosti ovog shizo-glumca Vidiš li te sličnosti pojebanog mulca Sa prosječnim luđacima, teškim genijalcima Prosjek kukavicama sve ostalo junacima Depresivna osoba, sklona konzumiranju Pakira antidepresive i razmišlja o umiranju Jer sjećanja ostavljaju tako gadne lezije Da poželim obolit od retrogradne amnezije I nije da patim, zaljubio sam se u nju Puno prije tebe znaš da ubio bi za nju Konstantno lovim ju jer stvarno volim ju Jednu jedinu, lijepu melankoliju Melankolija, neodoljiva Melankolija, sad te opija Melankolija, neodoljiva Melankolija, sad te opija