Čamac

Ne sjećam se više kako dospio sam ovdje Al došao sam pomoć, pomoć pa brzo pobjeć Ne pamtim od kuda al' znam zašto sam poslan Da liječim svijet jer je bolestan i posran Sjećam se... drvenog čamca na putu U njemu starac koji instiktivno zna rutu Pričo je o smislu i snazi iskustva Kako prevozi ljude i daje im uputsva Pitao me sjećam li se prošlog putovanja Slegnuo sam ramenima u znak pokajanja Samo nekolicina ustvari se sjeća Zato jedni druge moramo podsjećat Da briga je laž, a život je vožnja I da nije do nas, sjeme padne tu je krošnja Tako je bilo i zauvijek će biti Život je beskonačan počnimo ga piti Svakodnevno uči i s puta ne skreći Cijeli život smo djeca al strah nas je reći Kad budemo što jesmo postat ćemo jedno Biće što je sretno i sve mu je vrijedno Ne sjećam se više kako dospio sam ovdje Al došao sam pomoć, pomoć pa brzo pobjeć Ne pamtim od kuda al' znam zašto sam poslan Da liječim svijet jer je bolestan i posran Pit'o sam ga 'di je sve do sad bio Smrknuto me pogledo al onda se nasmio Ja poznajem svijet a na kopno nisam kročio Putujem po morima, nikad se nisam smočio Vidiš sve što znam, znam iz tuđih priča Stvaram svoje uspomene kad mi neko priča Misliš nije isto, jer nikad nisam osjetio Al vidim iste slike ko i ti što si posjetio Sva ta mjesta i svo stečeno znanje Moramo podjelit' da stvorimo blagostanje Ja ću prvi počet' već smo dovoljno bliski Tvoj najveći strah je da smo u stvari isti Ostao sam šokiran mudrac me nije znao Tad je rek'o stigli smo i ruku mi je dao A ožiljci na ruci identični su bili Mali idi sad tamo i što više proživi Proživi, proživi, proživi, proživi Ne sjećam se više kako dospio sam ovdje Al došao sam pomoć, pomoć pa brzo pobjeć Ne pamtim od kuda al' znam zašto sam poslan Da liječim svijet jer je bolestan i posran Ne sjećam se više kako dospio sam ovdje Došao sam pomoć, pomoć pa brzo pobjeć Ne pamtim od kuda al' znam zašto sam poslan Da liječim svijet jer je bolestan i posran